Anksioznost je prirodni odgovor tijela na stres. To je osjećaj straha ili strepnje oko onoga što slijedi poput prvog dana škole, odlaska na razgovor za posao ili držanja govora pred ljudima. Takve aktivnosti i obaveze mogu izazvati strah i nervozu kod većine ljudi. No ako su osjećaji tjeskobe ekstremni, traju duže od šest mjeseci i ometaju svakodnevni život, možda je riječ o anksioznom poremećaju.

Što su anksiozni poremećaji?

Uobičajena tjeskoba je osjećaj koji dolazi i odlazi, ali ne ometa svakodnevni život. U slučaju anksioznog poremećaja, osjećaj straha može biti prisutan cijelo vrijeme, intenzivan je i ponekad iscrpljujuć. Ova vrsta tjeskobe može uzrokovati prestanak obavljanja svakodnevnih aktivnosti. U ekstremnim slučajevima anksiozni poremećaj može spriječiti pojedinca da uđe u lift, prijeđe ulicu, izađe iz kuće, uđe u zatvorenu prostoriju. Ako se poremećaj ne liječi, anksioznost će se pogoršavati.

Anksiozni poremećaji najčešći su oblik emocionalnog poremećaja i mogu zahvatiti svakoga, neovisno o dobi. 

Koje su vrste anksioznih poremećaja?

Anksioznost je osnovno obilježje u nekoliko različitih poremećaja od kojih su glavni:

• generalizirani anksiozni poremećaj (GAD): pretjerana briga o običnim, svakodnevnim problemima kao što su zdravlje, novac, posao i obitelj s čestim razmišljanjem kako će se situacije razviti na najgori način.
• panični poremećaj: napad panike koji se ponavlja u neočekivanim trenucima. Osoba s paničnim poremećajem može živjeti u strahu od sljedećeg napada panike.
• socijalni anksiozni poremećaj: ekstremni strah od sudjelovanja u društvenim aktivnostima zbog moguće osude društva
• fobija: pretjeran strah od određenog objekta, situacije ili aktivnosti.

Drugi slični poremećaji također u određenoj mjeri uključuju i anksioznost:

• opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP): ponavljajuće iracionalne misli koje osobu navode na izvođenje specifičnih, ponavljajućih ponašanja
• posttraumatski stresni poremećaj (PTSP): anksioznost nakon traumatskog događaja

Čime je uzrokovana anksioznost?

Točan uzrok anksioznosti još je uvijek nejasan. Moguća je kombinacija različitih faktora koji uključuju genetske i okolišne čimbenike, kao i neurofiziološku aktivnost mozga. 

Tko je podložan razvoju anksioznosti?

Čimbenici rizika za razvoj anksioznog poremećaja se razlikuju. Generalizirani anksiozni poremećaj GAD i fobije se češće javljaju kod žena, ali socijalna anksioznost podjednako pogađa muškarce i žene. Postoje neki opći čimbenici rizika za sve vrste anksioznih poremećaja koji uključuju :

• osobine ličnosti (stidljivost ili povučenosti u novim situacijama ili upoznavanju novih ljudi)
• traumatski događaji u ranom djetinjstvu ili odrasloj dobi
• pozitivna obiteljska anamneza anksioznosti ili drugih mentalnih poremećaja
• neka zdravstvena stanja (aritmije, pojačana aktivnost štitnjače)

Koji su simptomi anksioznih poremećaja?

Različite vrste anksioznih poremećaja mogu imati i različite simptome, ali svi imaju određeni udio anksioznih misli ili uvjerenja koja je teško kontrolirati. Zbog toga se razvija nemir i napetost koji mogu dovesti do ometanja svakodnevnih aktivnosti. Ove teškoće ne nestaju i s vremenom se mogu pogoršati.

Tjelesni simptomi koji se javljaju su:

• ubrzan rad srca,
• neobjašnjivi bolovi,
• vrtoglavica,
• mučnina,
• pojačano znojenje,
• nesanica i
• otežano disanje. 

Što je napad panike?

Napad panike označava nagli, neočekivani razvoj intenzivnog straha ili užasa uz doživljavanje životne ugroženosti. Napad panike se može pojaviti svaki puta kada se pojedinac nađe u određenoj situaciji, ali i bez jasnog razloga neovisno o situaciji ili spletu okolnosti. Stoga su potpuno nepredvidivi. Mogu znatno smanjiti kvalitetu života pojedinca i njegove obitelji.

Napad je praćen različitim tjelesnim simptomima te osoba za vrijeme napada panike možete povjerovati da je neizlječivo bolesna, da će umrijeti ili izgubiti kontrolu nad sobom. Simptomi koji se najčešće javljaju su:

• otežano disanje,
• bol u prsištu,
• ubrzan rad srca (palpitacije),
• znojenje,
• mučnina,
• drhtavica,
• trnjenje dijelova tijela.

Napadi panike obično traju nekoliko minuta, ali je još neko vrijeme nakon njihova prestanka prisutna napetost i uznemirenost. Iako su napadi panike zastrašujući, nisu opasni. Napad neće nanjeti nikakvu fizičku ozljedu no ukoliko se napad dogodi, važno je obratiti se svom liječniku.

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAD)

GAD je dugotrajno stanje koje uzrokuje osjećaj tjeskobe zbog širokog raspona situacija i problema, a ne zbog jednog specifičnog događaja. Ljudi s GAD-om osjećaju tjeskobu većinu dana i često se ne mogu prisjetiti kada su se zadnji put osjećali opušteno. Čim se riješi jedna tjeskobna misao, može se pojaviti druga.

GAD može uzrokovati i psihološke i fizičke simptome. Oni se razlikuju od osobe do osobe, ali mogu uključivati: osjećaj nemira ili zabrinutosti, oslabljenu koncentraciju, nesanicu, omaglicu ili palpitacije.

Fobija

Fobija je iracionalan, snažan strah od objekta, mjesta, situacije, osjećaja ili životinje. Razvijaju se kada osoba ima pretjeran ili nerealan osjećaj opasnosti u vezi sa situacijom ili predmetom. Ako fobija postane vrlo ozbiljna, osoba može organizirati svoj život izbjegavajući ono što joj izaziva tjeskobu. 

Postoje mnoge specifične fobije poput:

• akrofobija, strah od visine
• agorafobija, strah od javnih mjesta
• klaustrofobija, strah od zatvorenih mjesta
• hidrofobija, strah od vode

Fobije se obično javljaju u najranijoj životnoj dobi ili adolescenciji, a nastavljaju se i u odrasloj dobi. Uzroci specifičnih fobija nisu poznati, ali se ponekad javljaju kroz generacije u obiteljima.

Kako se anksiozni poremećaj dijagnosticira?

Dijagnosticiranje anksioznog poremećaja je zahtjevan i dugotrajan proces koji uključuje fizikalni pregled, procjenu mentalnog zdravlja i riješavanje psiholoških upitnika. Neki liječnici mogu provesti fizikalni pregled, uključujući laboratorijsku analizu krvi ili urina kako bi isključili druga medicinska stanja koja bi mogla pridonijeti simptomima koji se javljaju. Nekoliko testova i ljestvica anksioznosti također se koristi kako bi liječnik uspješno procijenio razinu anksioznosti koju osoba doživljava.

Postoji li terapija za anksiozni poremećaj?

Nakon dijagnosticirane anksioznosti, moguće je istražiti sve valjane oblike liječenja sa svojim liječnikom. Određenom broju ljudi liječenje nije potrebno, promjena načina života može biti dovoljna da se uspješno nauče vladati sa simptomima. U umjerenim ili teškim slučajevima, liječenje pomaže u prevladavanju simptoma i postizanju bolje kvalitete života. Liječenje anksioznog poremećaja obuhvaća dvije kategorije, psihoterapiju i farmakoterapiju, koje se mogu koristiti zasebno ili paralelno.

Psihoterapija

Kognitivna bihevioralna terapija (CBT) je vrsta psihoterapije koja se najčešće koristi za liječenje anksioznih poremećaja. CBT uči pojedinca različitim načinima razmišljanja i ponašanja. Ovaj oblik psihoterapije pomaže promijeniti način reagiranja na stvari, događaje kojih izazivaju osjećaje straha i tjeskobe. Može uključivati ​​terapiju izloženosti, ona se fokusira na to da se pojedinac suoči sa svojim strahovima kako bi mogao sudjelovati u događajima koje je do tada izbjegavao. Taj oblik psihoterapije se najčešće koristi kod liječenja fobija s ciljem desenzibilizacije predmeta ili događaja.

Farmakoterapija

Lijekovi koji se obično koriste za liječenje anksioznosti uključuju različite vrste antidepresiva. Oni sprječavaju epizode anksioznosti i onemogućavaju razvoj najtežih simptoma. Najčešće se koriste antidepresivi iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) ili, ako SSRI nisu prikladni, triciklički antidepresivi te anksiolitici (benzodiazepini). Za početno djelovanje antidepresiva potrebno je 2 do 4 tjedna, a do 8 tjedana da u potpunosti djeluju. Neke vrste lijekova mogu bolje djelovati za određene vrste anksioznih poremećaja. Važna je bliska suradnja sa liječnikom kako bi utvrdili koji je lijek najbolji za pojedinca i njegov poremećaj.

Poveznica anksioznosti i depresije

Osoba koja boluje od anksioznog poremećaja može u isto vrijeme bolovati i od depresije. Iako se anksioznost i depresija mogu pojaviti odvojeno, nije neobično da se ti poremećaji mentalnog zdravlja događaju zajedno. Anksioznost može biti simptom kliničke depresije. Isto tako, pogoršanje simptoma depresije može biti potaknuto anksioznim poremećajem. Simptomi oba stanja mogu se liječiti sličnim tretmanima: psihoterapijom, farmakoterapijom i promjenom načina života.

Anksioznost i alkoholizam

Ukoliko je pojedinac često anksiozan može se odlučiti za konzumaciju alkohola kao oblik opuštanja. Uostalom, alkohol je sedativ te može smanjiti aktivnost središnjeg živčanog sustava. U društvenom okruženju to se može učiniti samo kao način na koji osoba postaje otvorenija i opuštenija. U konačnici, to možda i nije najbolje rješenje jer određen broj ljudi s anksioznim poremećajima zloupotrebljava alkohol ili droge u nastojanju da se redovito osjećaju bolje što dovodi do razvoja ovisnosti.

Tijek napada panike u rukama pojedinca

Savjeti koje oboljeli treba usvojiti olakšavaju njegovu borbu s anksioznošću i pripremaju ga za mogući idući napad, kada osoba osjeti da započinje napad panike ne treba se boriti protiv toga, treba ostati na mjestu gdje se nalazi, ako je moguće disati polako i duboko, važno je podsjetiti se da će napad proći, usredotočiti se na pozitivne, mirne i opuštajuće slike i najvažnije zapamtiti da napad nije opasan po život.

Prevencija sljedećeg napada

Temelj prevencije se sastoji od brige za svoje tijelo, sudjelovanja u zdravim aktivnostima i uklanjanja nezdravih.
Za sprječavanje sljedećeg napada poslužit će dovoljna količina sna te tjelesna aktivnost (koja će pomoći pri opuštanju i smanjenju stresa). Važno je i usvojiti tehnike disanja, izbjegavati unos kofeina i alkohol te prestati pušiti. Od velike pomoći može biti uključenje u grupe podrške s osobama koje imaju iste ili slične poteškoće. 

Što ako se anksioznost javi nakon liječenja?

Ponekad se simptomi anksioznog poremećaja vraćaju nakon što je osoba završila s liječenjem. To se može dogoditi tijekom ili nakon stresnog događaja, a isto tako se može dogoditi bez ikakvog upozorenja. Mnogi se nakon liječenja osjećaju puno bolje, ali uvijek postoji strah od novog događaj koji bi mogao uzokovati početne probleme. Ako se simptomi vrate važna je suradnja s liječnikom pri promjeni i prilagodbi lijeka te plana liječenja, ali i prihvaćanje poteškoća i rada na samome sebi.