„Od viška glava ne boli”, tako veli stara poslovica – i upravo isto vrijedi za drugo mišljenje liječnika. Svi ljudi griješe, pa tako ponekad i liječnici, ne zato što nisu dovoljno stručni, već možda zbog toga što su na početku svoje karijere ili jer je vaša dijagnoza vezana uz usko specijalizirano područje medicine kojim se bavi samo nekolicina stručnjaka. Traženje drugog mišljenja ne znači da umanjujete trud i znanje liječnika koji vam je postavio dijagnozu – znači da imate pravo na drugu perspektivu. Na kraju krajeva, radi se o vama, vašem zdravlju i vašem životu. Bolest ne traži kompromis, pa tako ni vi ne biste trebali. Ako ste nesigurni ili nezadovoljni, ne sramite se zatražiti drugo mišljenje – ono vam može pomoći da dobijete točnu dijagnozu.
Kada biste trebali razmisliti o drugom mišljenju?
- Rijetka bolest
S razlogom se neke bolest zovu rijetke jer samo mali udio populacije ima tu bolest – njih je preko 7000 tisuća, a prezentacija tih bolesti ima sto lica. Iako studenti medicine uče o rijetkim bolestima, znaju da ih je izrazito teško dijagnosticirati i da se često postavlja kriva dijagnoza. Liječnici mogu cijeli svoj radnički staž proći bez da su vidjeli rijetku bolest koja se spominjala u njihovim udžbenicima.
- Nejasna dijagnoza
Rečenice koje mogu ostaviti pacijenta u neizvjesnosti – “Pratit ćemo vaše stanje.”, “Možda ste samo pod stresom.”, “Rezultati nisu potpuno uredni, ali nisu zabrinjavajući.” – ostavljaju pacijentu više pitanja nego odgovora. Ako vam vaša dijagnoza nije jasno objašnjena ili da odgovori ne odgovaraju vašim simptomima – razmislite o drugom mišljenju. Vrijeme i neizvjesnost nije luksuz kada je u pitanju vaše zdravlje.
- Kronična bol
Nije prirodno da bol kojoj nije otkriven uzrok ili se ne smanjuje na lijekove protiv boli (analgetike) traje tjednima, mjesecima ili godinama. Često se kronična bol prepisuje stresu, anksioznosti ili “pretjeranoj osjetljivosti”, pogotovo kod žena – gdje kod žena bol može biti drugačijeg karaktera. Bol se treba shvatiti ozbiljno pogotovo ako dolazi do smanjenja kvalitete života te ograničenja u svakodnevnim aktivnostima.
- Operacija ili invazivni zahvat
Svaki zahvat – mali ili veliki – nosi određeni rizik i to je bitno za znati i svaki liječnik bi vas na to trebao upozoriti. Razumno je i opravdano ako vam je predložena operacije da ćete razmisliti o svemu, pa čak i zatražiti drugo mišljenje. Drugi liječnik može potvrditi isto, predložiti alternativu ili vas dodatno ohrabriti u donošenju odluke. Opet – “Od viška glava ne boli.” – upoznajte se sa zahvatom jer imate pravo biti informirani.
- Terapija bez pomaka
Svaki organizam reagira drugačije na liječenje i ono što odgovara jednom pacijentu ne mora odgovarati drugome. Ako se pridržavate preporučene terapije, uzimate lijekove prema uputama i redovito dolazite na kontrole, a vaše se stanje ipak ne poboljšava – to je znak da nešto možda nije u redu. Važno je napomenuti da sama terapija bez promjene životnog stila može biti neučinkovita – svaki pacijent treba biti samosvjestan.
- Nezadovoljstvo, osjećaj zanemarenosti ili nelagoda
Ponekad nije u pitanju dijagnoza, već sam odnos s liječnikom. Ako odlazite s pregleda s osjećajem da vas nisu saslušali, da su vaša pitanja odbijena s nestrpljenjem ili da se niste usudili reći sve što ste htjeli – to nije sitnica. Povjerenje između pacijenta i liječnika temelj je dobrog liječenja, a bez njega ni najboljoj terapiji nije lako uspjeti. Imate pravo na liječnika koji će vas tretirati s poštovanjem, strpljivo odgovarati na vaša pitanja i zajedno s vama sudjelovati u donošenju odluka o vašem zdravlju.
Korak po korak do drugog mišljenja
Mnogi pacijenti ne traže drugo mišljenje jer ne znaju da na to imaju zakonsko pravo. Članak 10. Zakona o zaštiti prava pacijenata jasno propisuje da pacijent uvijek ima pravo tražiti drugo stručno mišljenje o svom zdravstvenom stanju te da mu je svaki zdravstveni radnik visoke stručne spreme i odgovarajuće specijalizacije koji nije sudjelovao u izravnom pružanju zdravstvene usluge obvezan to mišljenje dati na usmeni ili pisani zahtjev.
Prije nego što krenete bilo kamo, posložite sve što imate. Originalnu dokumentaciju ustanova čuva prema posebnim propisima, ali vi možete dobiti njenu kopiju – a savjet iz prakse je da vodite svoju zdravstvenu mapu i čuvate sve nalaze i otpusna pisma kod kuće u jednoj mapi ili digitalno. Što više informacija donesete drugom liječniku, to će mu biti lakše dati kvalitetnu procjenu. Zatim se obratite svom izabranom liječniku obiteljske medicine koji će izdati uputnicu A4, a svi troškovi su pokriveni od strane HZZO-a upravo zbog Zakona o zaštiti prava pacijenata. Naravno, možete i otići kod liječnika koji radi u privatnom sektoru na vlastiti trošak. Ako naiđete na otpor – ne predajte se.
Ako postoji otežan pristup ili odbijanje, možete podnijeti pritužbu u skladu sa Zakonom o zaštiti prava pacijenata ili se obratiti Povjerenstvu za prava pacijenata u nadležnoj zdravstvenoj ustanovi. Vrijedi znati i da zakon predviđa novčanu kaznu za liječnika koji pacijentu uskrati ovo pravo. Isprobajte tražilicu “Moj liječnik” radi lakšeg pronalaska specijaliste ili ustanove.
Kada je i treće mišljenje opcija?
Različita mišljenja ne trebaju vas zbuniti – ona su zapravo vrijedna informacija. Istraživanja su pokazala kako druga mišljenja češće donose promjenu u provođenju terapije nego promjene u samoj dijagnozi, što svejedno nije zanemarivo. Ako ste i dalje nesigurni, posve je opravdano potražiti i treće mišljenje – vaše zdravlje zaslužuje sigurnost u odluku.
Zakon o zaštiti prava pacijenata u članku 10. govori isključivo o pravu na drugo stručno mišljenje – treće se nigdje izričito ne navodi kao zakonski zajamčeno pravo. Međutim, prema istom zakonu pacijent ima pravo zatražiti dodatnu medicinsku procjenu ili konzilij, posebno kod ozbiljnih dijagnoza, planiranog liječenja ili intervencija visokog rizika ili složenih medicinskih postupaka – što se u praksi može interpretirati šire od samo jednog dodatnog mišljenja. Ipak, postoji i upozorenje s druge strane. Kada se drugo mišljenje pretvori u treće, a treće u četvrto, može doći i do zloupotrebe sustava – stoga, prema mišljenju stručnjaka, treba biti razborit.
Putem HZZO-a nije zajamčeno pokriće za treće mišljenje na isti način kao za drugo, pa bi eventualne troškove vjerojatno snosili sami. Ako i dalje postoje velike razlike u preporukama između prvog i drugog mišljenja, konzultacija još jednog stručnjaka razumna je i odgovorna odluka.
Kako razgovarati s liječnikom?
Prije svega, važno je kao pacijent biti samosvjestan, pogotovo na način kako iznosite svoje nezadovoljstvo. Pristupite liječniku s poštovanjem upravo onako kako i vi očekujete da i vas liječnik tretira. Nemojte omalovažavat rad liječnika – izbjegavajte argumente ad hominem, odnosno one argumente koje napadaju čovjekov karakter. Ono što možete mijenjati jest vaš način izražavanja i kako ćete reagirati čak i kada liječnik ne bude zadovoljan što tražite drugo mišljenje.
Možda nećete iz prve uspjeti pristupiti liječniku na najbolji način, ali život je škola, a svi trebaju biti spremni učiti svaki dan. Objasnite situaciju, smirenim tonom – možda spomenite ako vam trenutna neizvjesnost o dijagnozi izražava nelagodu te bi vam olakšalo kada biste htjeli čuti drugo mišljenje. Ukratko, nemojte suptilno reći liječniku “ne vjerujem vama i vašem radu”, nego “moje zdravlje meni puno znači i spreman/a sam istražiti sve opcije prije nego donesem odluku.” Okušajte se u tome, ohrabrite se i brinite o svom zdravlju!