Written by content

SVEOBUHVATAN PRISTUP LIJEČENJU RAKA DOJKE: vodič kroz vrste terapija i nuspojave

  • 0 comments
  • 1 sat ago
  • Nekategorizirano

Rak dojke je zloćudna bolest u kojoj se tumorske stanice nekontrolirano dijele i rastu, oštećujući okolno zdravo tkivo dojke i druge anatomske strukture. Na temelju svojstava tumorskih stanica, odnosno nekontroliranog dijeljenja i rasta, te statusa hormonskih receptora i HER2 statusa, razvijene su terapije poput radioterapije, kemoterapije i ciljane terapije. Rak je bolest koja zahtijeva dobru pripremu pacijentice za liječenje i dobro razrađen plan liječenja.

Radioterapija dojke

Radioterapija koristi ionizirajuće zračenje koje uništava DNA i strukturu tumorske stanice. Oštećenjem DNA stanice više ne mogu dijeliti, čime se ograničava rast tumora. Specifičnost radioterapije je u tome što stanice ne umiru odmah, već unutar nekoliko dana do tjedana. Radioterapija se primjenjuje lokalno, odnosno zrači se dio dojke zahvaćen tumorom.

Ionizirajuće zračenje može se primijeniti vanjskim snopom ili umetanjem izvora zračenja u tijelo. Za terapiju dojke koriste se vanjski snopovi proizvedeni u linearnom akceleratoru. Pacijentica leži na stolu, a uređaj se okreće oko njenog tijela, zračeći samo dio koji treba primiti određenu dozu zračenja.

Prednosti radioterapije:

  • Pošteda zdravog tkiva, koliko je moguće
  • Bezbolna metoda

Nuspojave radioterapije:

  • Umor
  • Radijacijski dermatitis – iritacija i upala kože na mjestu gdje se nalazi tumor

Kemoterapija dojke

Kemoterapija je jedna od najstarijih terapija za liječenje tumora općenito. Danas se češće primjenjuje u kombinaciji s drugim terapijama, ali je i dalje jednako važna. Kemoterapeutici su lijekovi, citostatici, koji ubijaju stanice koje se ubrzano dijele, što je jedno od obilježja tumora. Može biti:

  • Neoadjuvantna – prije operativnog zahvata ili radioterapije
  • Adjuvantna – nakon operativnog zahvata ili radioterapije

Cilj neoadjuvantne terapije je smanjiti veličinu tumora prije zahvata, a adjuvantna terapija sprječava povratak (recidiv) bolesti.

Nuspojave kemoterapije:

  • Oštećenje drugih stanica koje se brzo dijele – koža, crijeva, nokti, krvne stanice
  • Povraćanje, mučnina i proljev
  • Umor i opća slabost
  • Gubitak apetita i tjelesne mase
  • Oslabljen imunološki sustav i učestale infekcije

Kemoterapija za dojku primjenjuje se intravenski, najčešće se koriste antraciklini koji uništavaju stanice koje se brzo dijele i taksani koji ometaju dijeljenje tumorskih stanica.

Ciljana terapija

Ciljana terapija relativno je nova vrsta terapije za liječenje tumora. Kemoterapija sustavno djeluje na organizam, uništavajući i zdrave i tumorske stanice, dok ciljana terapija ili pametni lijekovi precizno djeluje na tumorske stanice, a ne na zdravo tkivo. Ciljana terapija zaustavlja rast tumorskih stanica i stvaranje njihovih krvnih žila (angiogeneza) te uzrokuje staničnu smrt.

Hormonska terapija

Neki tipovi raka dojke ovise o djelovanju hormona, progesterona i estrogena, te upravo pod utjecajem tih hormona nastavljaju rasti. Hormonska terapija „napada“ receptore progesterona i estrogena na površini stanice raka, čime usporava ili zaustavlja rast i sprječava povratak bolesti. Hormonska terapija primjenjuje se u kombinaciji s drugim vrstama liječenja.

Trenutno se koriste inhibitori aromataze, poput anastrozola, u kombinaciji s CDK 4/6 inhibitorima (npr. palbociklib) kod žena u postmenopauzi, jer inhibitori aromataze djeluju samo kada jajnici više ne proizvode estrogen. Za žene u predmenopauzi primjenjuje se i terapija supresije jajnika. Tamoksifen je antiestrogenski lijek koji se primjenjuje 5 do 10 godina te smanjuje vjerojatnost recidiva za 40 % i smrtnost od raka dojke za 30 %.

Hormonska terapija djeluje dok je pacijentica dobro podnosi, a može se primjenjivati u obliku injekcija ili tableta. Kada jedna linija prestane djelovati, liječnik će pokušati uvesti drugu liniju hormonske terapije.

Nuspojave hormonske terapije:

  • Valunge (naleti vrućine)
  • Noćno znojenje
  • Smanjen libido (gubitak spolnog nagona)
  • Promjene raspoloženja

Tamoksifen može povećati rizik od tromboembolijskih incidenata, odnosno pojave krvnih ugrušaka, dok inhibitori aromataze smanjuju gustoću kostiju (osteoporoza).

Monoklonalna protutijela

Lijekovi koji završavaju na -mab su monoklonalna protutijela, odnosno proteini dizajnirani da se vežu za određenu molekulu. Imunološki sustav normalno proizvodi protutijela tijekom infekcije i omogućuje zaštitu organizma od bakterija i virusa.

Kod raka dojke, pacijentici se prilikom uzorkovanja tkiva (biopsije) određuje HER2 status. Ako je HER2 status pozitivan, pacijentica je kandidat za primjenu lijekova poput trastuzumaba (Herceptin) i pertuzumaba (Perjeta).

Terapija monoklonalnim protutijelima, koja je dio imunoterapije, može dovesti do ozbiljnih nuspojava zbog aktivacije imunološkog sustava. Neke od nuspojava su:

  • Kožne reakcije: bol, suhoća, osip, crvenilo
  • Vrućica ili zimica
  • Slabost, umor, bolovi u mišićima i zglobovima
  • Alergijske reakcije na lijek

Kako ću znati koja je idealna terapija za mene?

Vašu terapiju prilagođava multidisciplinarni tim za dojku na temelju proširenosti (stadija) raka dojke i vašeg zdravstvenog stanja. Ako imate rak dojke koji se proširio izvan dojke u limfne čvorove, kosti, jetru ili pluća, taj stadij je teško izliječiti. Cilj je usporiti širenje i smanjiti veličinu raka te produžiti život. Rak danas postaje kronična bolest, a cilj je pacijentima održati dobru kvalitetu života što je dulje moguće. Ako se rak dojke vrati, onkolog će izraditi novi plan liječenja i pregledati povijest bolesti.

Ako je rak lokaliziran, odnosno nije se proširio u limfne čvorove i okolne anatomske strukture (npr. pluća), najčešće se za liječenje koriste radioterapija i kirurško uklanjanje dijela dojke ili cijele dojke (mastektomija).

Odabir terapije ne ovisi samo o lokaliziranosti raka, već i o njegovoj veličini, hormonskim receptorima i HER2 statusu. Neke terapije temelje se na statusu hormonskih receptora i HER2, kao što su hormonska terapija i monoklonska protutijela. Ove terapije mogu se koristiti zasebno ili u kombinaciji.

Važno je prepoznati nuspojave i obratiti se svom liječniku kako bi se terapija mogla ponovno prilagoditi trenutnom stanju.